KADA?
1948. – 1957.
Slijedeći dogovorene smjernice iz korespondencije s Akademijom (Benešićevi principi i smjernice budućeg rada na izradi Rječnika, odgovor na mišljenje recenzenata, Ugovori etc.) koja datira iz 1948., Benešić je prva slova svoga rukopisa počeo predavati već 1951. Do ožujka 1954. obradio je i predao sva slova od A do K. Prema riječima prvoga urednika Benešićeva Rječnika, akademika Josipa Hamma, posljednja riječ koju je Benešić obradio, premda postoje i drugačije interpretacije, bila je serenada.
1985. – 1990.
Prvih dvanaest svezaka (a–rzati) objavila je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti zajedno s Nakladnim zavodom Globus od 1985. do 1990., tridesetak godina nakon Benešićeve smrti. Prvi svezak (a–burkati) objavljen je u uredništvu Josipa Hamma, suradnika i prijatelja Julija Benešića, a potom je uslijedilo još jedanaest svezaka koje su nakon Hammove smrti 1986. priređivali za tisak akademici Milan Moguš i Josip Vončina.
2008.
Rad na dovršavanju Benešićeva Rječnika hrvatskoga književnoga jezika od preporoda do I. G. Kovačića nastavio se tek dva desetljeća kasnije, to jest 2008., i to na poticaj ondašnjega predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, akademika Milana Moguša. Tada je, naime, Zavod za lingvistička istraživanja Hrvatske akademije preuzeo kartičnu građu (desetke kutija prepunih često nečitkim rukopisima ispisivanih citata) i knjižne izvore iz ostavštine pjesnika i akademika Slavka Mihalića, posljednjega književnika-pregaoca u radu na Benešićevu Rječniku, koji potom postaje filološkim zadatkom, svojinom i nadahnućem.
2013. – 2022.
Od 2013. do 2022. objavljena su tri nova voluminozna sveska. 13. svezak (s–spužvast) objavljen je 2013. Uredništvo 13. sveska potpisuju akademici Milan Moguš i Josip Vončina (postumno) te znanstvena savjetnica dr. sc. Anja Nikolić-Hoyt, koja je ujedno i autorica predgovora svih dosadašnjih novih svezaka. 13. su svezak priredili za tisak: dr. sc. Ivana Filipović Petrović, dr. sc. Alemko Gluhak, dr. sc. Bojana Marković i Anja Nikolić-Hoyt. 14. je svezak (spužvica–švrljuga) objavljen četiri godine kasnije u suuredništvu Milana Moguša i Anje Nikolić-Hoyt. 14. su svezak priredili za tisak: Ivana Filipović Petrović, Milan Moguš, Anja Nikolić-Hoyt i Bojana Schubert. Napokon, 15. svezak (ta–uljudba) objavljen je 2022., urednici su akademik Josip Bratulić, Anja Nikolić-Hoyt i akademik Marko Samardžija (postumno). Priređivači 15. sveska su Ivana Filipović Petrović, Anja Nikolić-Hoyt i Bojana Schubert.
Prevrednovanjem inicijalnih metodoloških i drugih postavki te uvođenjem modernog, suvremenog pristupa obradi od 13. sveska nadalje, Benešićev se Rječnik svrstao u sam vrh hrvatske leksikografije kao djelo iznimna jezičnokulturnog i jezikoslovnog značaja.
PREMA BUDUĆNOSTI
2022. →
Nakon objavljivanja petnaestoga sveska preostala su još dva, jednako opsežna sveska – 16. svezak (uljuditi–vrebuške) i 17. svezak (vutra–žvrljak) – kojima završava obrada još neobrađenih slova Benešićeva Rječnika. Međutim, za objavljivanje cjelovita Benešićeva Rječnika kao višesveščana referentnog djela izuzetne nacionalne vrijednosti potrebno je objediniti sve njegove sveske (a–ž), što pretpostavlja opsežnu reviziju prvih dvanaest svezaka i njihovo usklađivanje s novim i naprednijim metodološkim postupcima koji se primijenjuju od trinaestoga sveska nadalje.
Osim toga, budući da se kartična građa ubrzo nakon početka rada na dovršavanju Benešićeva Rječnika pokazala nepouzdanom i nedostatnom, desiderata svih uključenih suradnika bila je izrada cjelovita, računalno pretraživog korpusa knjižnih izvora na kojima se Rječnik temelji. Zasad tu funkciju ima Digitalni repozitorij Indigo koji je za potrebe našega rada izradio Kristijan Crnković iz tvrtke ArhivPro u proljeće 2019.